Historija književnoga bosanskog jezika – analiza pisanih spomenika od 1189. do 1886.

Vrijeme trajanja

Projekat je započet 2012. godine. Planirani završetak je u 2016. godini, a objavljivanje knjige očekuje se do 2017. godine.

Metode izrade

Metodologija istraživanja zasniva se na induktivno-deduktivnom pristupu, pod kojim se podrazumijeva istraživanje, odnosno analiziranje pojedinačnih pojava u cilju traženja sintetskih zaključaka. Ostale metode istraživanja naslanjaju se na dijahronijsku metodologiju čiji je cilj objašnjenje savremenih pojava u jeziku i njihovo adekvatno razumijevanje, te na poredbenu metodu i klasičnu filološku aparaturu. Cilj je opisati procese razvoja jezičkih osobina koje se zasnivaju kako na imanentim, tj. „prirodnim“ jezičkim zakonima, tako i na brojnim ekstralingvistički uvjetovanim pojavama, tj. onim koji se vežu za pojavu književnog ili literarnog izraza, koje su utjecale na razvoj savremenog jezika, upotpunjujući teoriju predstandardnih idioma i teoriju standardnih jezika.

Ishodi i ciljevi projekta

Naučni cilj projekta jeste da pokažu organski i anorganski procesi razvoja bosanskog jezika kroz nekoliko njegovih faza, u prvom redu faze starobosanskog i mediobosanskog jezika, pri čemu se pod navedenim pojmovima podrazumijeva obrada građe iz srednjovjekovlja i osmanskog perioda kao kulturnohistorijskoga konteksta u kojima se razvija ovaj jezik. Međutim, cilj opisa i ulazak u analizu svih relevantnijih spomenika iz navedenih razdoblja odnosi se uglavnom na predstandardne idiome koji se slijevaju u moderne tokove i razvoj savremenog jezika.

Obrazloženje projekta

Prijava navedene teme predstavlja dosada neobrađeni fenomen dijahronijskog jezičkog razvoja od vremena prvih pisanih spomenika iz XII st. pa do početaka standardizacije u XIX st. To znači da će se vremenski raspon koji će biti obuhvaćen u ovom projektu odnositi na srednjovjekovni period bosanskog jezika, potom na osmansko doba i početak austrougarskoga konteksta u kojem se razvija standardizacija.

Prema tome, u ovom istraživanju, postupkom deskriptivne metode cilj je objasniti dijahronijski razvoj bosanskog jezika od početaka pismenosti do standardizacije, čime se lingvistički zaokružuje period dostandardnog doba.

Za izvore istraživanja iz srednjovjekovlja poslužit će građa vezana u prvom redu za narodne, nereligijske spomenike u kojima se može pratiti utjecaj i razvoj organskog idioma unutar kojih će biti obrađeni najvažniji srednjovjekovni ćirilični spomenici nastali kao rezultat epigrafske, epistolarne i literarne te redakcijske tradicije, imajući pri tome u vidu i korpus religijskih tekstova.

Iz osmanskog perioda obradit će se spomenici koji pripadaju bosanskoćiriličnoj epistolarnoj pismenosti poznatoj i pod imenom krajišnička pisma, potom bogat sloj izuzetno raznovrsne književnojezičke tradicije pisane bosanskim jezikom i arapskim pismom, poznatije pod imenom alhamijado književnojezički izraz, zatim naslijeđe bosanske franjevačke književnosti te korpus koji je najznačajniji za razumijevanje razvoja standardnog jezika u širem južnoslavenskom kontekstu, a koji pripada epskoj usmenoj tradiciji.

Iz austrougarskog perioda analizirat će se počeci standardizacije koji će u XX st. dobiti uobličenu sliku standarda štokavskog narječja, koja će se pratiti do 1907. godine, kada će doći do zvaničnog istiskivanja iz upotrebe naziva bosanskog jezika.

Važnija literatura

Dalibor Brozović: Standardni jezik, Matica hrvatska, Zagreb, 1970.

Petar Đorđić: Istorija srpske ćirilice, Zavod za izdavanje udžbenika, Beograd, 1970.

Mak Dizdar: Stari bosanski tekstovi, Alef, Sarajevo, 1997.

Dževad Jahić: Bošnjački narod i njegov jezik, Ljiljan, Sarajevo, 1999.

Alen Kalajdžija: Refleksi jata u bosanskom alhamijado pjesništvu. Ikavski poetski manir, Institit za jezik, Sarajevo, 2013.

Herta Kuna: Srednjovjekovna bosanska književnost, Forum Bosnae, Sarajevo, 2008.

Lejla Nakaš: Bosanska ćirilična pisma, Forum Bosnae, Sarajevo, 2011

Lejla Nakaš: Jezik i grafija krajišničkih pisama, Slavistički komitet, Sarajevo, 2010.

Marko Vego: Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine I–IV, Zemaljski muzej, Sarajevo, 1970.

Društvena korist

Društvena korist istraživanja zasniva se na publikaciji knjige koja će ponuditi pregled književnojezičkog razvoja i koja će biti najprije od pomoći studentskoj i srednjoškolskoj populaciji u razumijevanju i upoznavanju historije bosanskoga književnog jezika, ali će isto tako služiti za osvjetljavanje ukupnih jezičkih kretanja na tlu Bosne i Hercegovine od srednjovjekovlja do početaka standardizacije, koji su, kad je u pitanju građa bosanskog književnog jezika, bili bazirani na narodnoj osnovi.

Korištenje opreme

Za projekat će se koristiti računarska oprema Instituta za jezik, internet, izvorni spomenici, literatura.

Ostale napomene

Do 2013. godine za potrebe projekta izvršena je priprema i obrada građe iščitavanje relevantne literature, razrađen plan izrade i napisane bilješke.

U 2013., 2014. i 2015. godini radit će se na ekscerpciji i lingvističkoj analizi relevantnih fenomena u pisanim spomenicima. Istovremeno će se nastaviti s prikupljanjem i obradom građe.

U 2016. godini će se pisati uvod i zaključci te potrebne završne ispravke, kao i pripreme za štampanje knjige.