Vrijeme trajanja

1. 7. 2015. – 1. 7. 2016.

Metode izrade

Rad na projektu počet će izradom upitnika za proučavanje sintakse bosanskohercegovačkih govora, a nastavit će se faktografskom metodom, tj. prikupljanjem i klasifikacijom podataka iz postojeće građe bosanskohercegovačkih dijalekata i to popunjavanjem i eventualnim dopunjavanjem upitnika. Nakon toga slijedi opisna metoda, u kojoj se opisuje svaki fenomen, nastojeći da se pronađu uzroci njegove pojave, te komparativna metoda, u kojoj se bosanskohercegovački govori porede međusobno i sa susjednim govorima, kao i s eventualnim podacima iz prošlosti ili pak recentnim.

Ishodi i ciljevi projekta

Ovaj projekat ima za cilj ponuditi na jednom mjestu i sistematično opis sintaksičkih specifičnosti bosanskohercegovačkih dijalekata, utvrditi postoje li sintaksičke izoglose između bosanskohercegovačkih dijalekata međusobno i s onima koji su im u bližem kontaktu te, ako postoje, odrediti koje su to izoglose. Osim toga, onoliko koliko postojeća građa dopušta, planira se pružiti barem djelomičan uvid u razvoj sintakse bosanskohercegovačkih govora ukoliko istraživanje pokaže da je bilo nekih većih promjena te izvesti konačan zaključak o značaju proučavanja sintaksičke dijalektologije na prostoru Bosne i Hercegovine. Važan razultat ovog projekta jeste i upitnik za sintaksu bosanskohercegovačkih govora zasnovan na građi upravo tih govora, umjesto dosadašnjih koji su sastavljani na osnovu šire građe štokavskog narječja ili, još šire, svih slavenskih jezika, koji će moći poslužiti za praćenje razvoja sintakse ovih govora u budućnosti.

Obrazloženje projekta

Sintaksička dijalektologija je disciplina koja je i u svijetu, ne samo kod nas, slabo razvijena. Osnovni problem pri proučavanju sintaksičke dijalektologije jest još uvijek neodređena i nedovoljno razrađena općeprihvaćena metodologija, i to kako prikupljanja tako ni obrade ni predstavljanja podataka. Iako se dijalekti u Bosni i Hercegovini po prihvaćenom mišljenju većine dijalektologa ne razlikuju previše na sintaksičkoj razini, još nijedna studija nije posvećena ovom problemu da bi se utvrdila ili osporila istinitost ove tvrdnje. Stoga je jedno ovakvo proučavanje neophodno, prvenstveno radi stabiliziranja metodologijeprikupljanja, obrade i prezentacije podataka, a zatim kao temelj budućim proučavanjima i praćenjima sintaksičkih promjena u dijalektima Bosne i Hercegovine, da bi se skrenula pažnja na crte koje će se u budućnosti ili izjednačiti u odnosu na ostale dijalekte ili se udaljiti od njih. To je i razlog zbog čega se uzima građa iz druge polovine XX stoljeća, tj. perioda u kojem je opisana većina bosanskohercegovačkih dijalekata i u kojem nije dolazilo do većih migracija stanovništva pa su dijalekti bili relativno stabilni, a s obzirom na uobičajeni izbor ispitanika (stariji ljudi sa sela koji se nisu previše miješali s okolnim stanovništvom i bez utjecaja standarda kroz školovanje i medije), prilično je dobro snimljeno i starije stanje u jeziku.

Važnija literatura

  1. Abović, M. (2008): „O nekim sintaksičkim pojavama u jeziku crnogorske dnevne štam­pe s obzirom na normativni status“, Jezička situacija u Crnoj Gori – norma i stan­dar­dizacija,Radovi sa međunarodnog naučnog skupa,Podgorica,24. i 25. maj 2007. go­dine, Crnogorska akademija nauka i umjetnosti, Naučni skupovi knj. 87, Odjeljenje um­jetnosti knj. 29, Podgorica.
  2. Baotić, J. (1983): „Ikavskošćakavski govor u okolini Dervente, IV. dio: Sintaksičke oso­bine“, Bosanskohercegovački dijalektološki zbornik, knj. IV, Sarajevo, 156-174.
  3. Baotić, J. (1985), „Govori sjeverne i sjeveroistočne Bosne, Iz sintakse“, Bo­san­sko­her­ce­govački dijalektološki zbornik, knj. 5, Sarajevo, 336-372.
  4. Bošnjaković, Ž. (ur.) (2011): Govor Novog Sada. Sveska 2: Morfosintaksičke, leksičke i pragmatičke osobine, Ling­vis­tičke sveske 9, Novi Sad.
  5. Bošnjaković, Ž., D. Urošević (2010): „Padeži u funkciji temporalnog determinatora in­gresivnog i terminativnog tipa u govoru Smederevskog podunavlja“, Zbornik Ma­ti­ce srpske za filologiju i lingvistiku, knj. LIII/1, Novi Sad, 163-176.
  6. Bucheli, C., E. Glaser (2000): “The Syntactic Atlas of Swiss German Dialects: em­pi­ri­cal and methodological problem”, In: S. Barbiers, L. Cornips, S. van der Kleij, eds., Syn­tactic Microvariation, Workshop, MeertensInstituut in Amsterdam, August 2000, Meer­tens Institute Electronic Publications in Linguistics (MIEPiL), Volume II, pp. 41-74. (http://www.meertens.knaw.nl/books/synmic/pdf/buch-glas.pdf, 24. 5. 2011.)
  7. Chambers, J. K., P. Trudgill (1982): Dialectology, Cambridge University Press, Cam­brid­ge. (http://www.questia.com/PM.qst?a=o&d=113568024, 25. 5. 2011.)
  8. Cornips, L. (2000): “Variation between the infinitival complementizersom/voorin spon­taneous speech data compared to elicitation data”, In: S. Barbiers, L. Cornips, S. van der Kleij, eds., Syntactic Microvariation, Workshop, MeertensInstituut in Am­ster­dam. August 2000, Meertens Institute Electronic Publications in Linguistics (MIE­PiL), Volume II, pp. 76-96.
  9. Čirgić, A. (2007): Govor podgoričkih muslimana (sinhrona i dijahrona perspektiva), Ins­titut za crnogorski jezik i jezikoslovlje „Vojislav P. Nikčević“, Cetinje.
  10. Dešić, M. (1976): Zapadnobosanski ijekavski govori, Treći dio: Sintaksa“, Srpski di­ja­lek­tološki zbornik, knj. 21, 276-304.
  11. Dragičević, M. (2000): Spisi o zapadnijim srpskim govorima, Media centar „Prelom“, Ba­nja Luka.
  12. Halilović, S (1990), „Govor muslimana Tuholja (okolina Kladnja), V. Sintaksa“ Bo­san­sko­hercegovački dijalektološki zbornik, knj. VI, Sarajevo, 335-339.
  13. Ivić, M. (1963): „Repertoar sintaksičke problematike u srpskohrvatskim dijalektima“, Zbor­nik za filologiju i lingvistiku, knj. VI, Matica srpska, Novi Sad, 13-30.
  14. Kortmann, B. (2000): “New prospects for the study of English dialect syntax: Impetus from syntactic theory and language typology”, In: S. Barbiers, L. Cornips, S. van der Kle­ij, eds., Syntactic Microvariation, Workshop, MeertensInstituut in Amsterdam. Au­gust 2000, Meertens Institute Electronic Publications in Linguistics (MIEPiL), Vo­lu­me II, pp. 185-213.
  15. Kunzman-Müller, B. (2003): „Suodnos standardnog jezika i dijalekata na razini gra­ma­tike“, Hrvatski dijalektološki zbornik, knj. 12, 115-124.
  16. Okuka, M. (1983): „Govorne osobine stanovništva Drežnice, d. 3. Iz sintakse re­če­ni­ce“, Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, n. s., sv. 38, Sarajevo, 80.
  17. Peco, A. (2007): „Govori istočne i centralne Hercegovine“, Sabrana djela Asima Pe­ce, knj. I, Bosansko filološko društvo – ANUBiH – Bemust, Sarajevo
  18. Petrović, D. (1970), „Prilog poznavanju muslimanskih govora zapadne Bosne, Sin­tak­sa“, Godišnjak Filozofskog fakulteta, knj. 13, sv. 1, Novi Sad, 347-350.
  19. Ralli, A. (2006): “Syntactic and Morpho-Syntactic Phenomena in Modern Greek Dia­lec­ts: The State of the Art”, Workshop on syntactic doubling in European dialects, Me­ertens Institute, Amsterdam, March 16-18, pp. 2-33.
  20. Ramić, N. (1999): „Livanjsko-duvanjski govorni tip, Iz sintakse“, Srpski di­ja­lek­to­loš­ki zbornik, knj. 46, 393-402.
  21. Remetić, S (1981): „Konstrukcije tipa šta čine s one đece u govorima istočne Bosne“, Juž­noslovenski filolog, knj. 37, 265-272.
  22. Remetić, S. (2009): „Bosanski srpski govori u svjetlu dijalekatske interferencije“, Zbor­nik Matice srpske za filologiju i lingvistiku, knj. LII/1, Novi Sad, 149-178.
  23. Tallerman, M. (1998): Understanding Syntax, Oxford University Press Inc., New York.
  24. Tanasić, S. (2009): Sintaksičke teme, drugo izdanje, Beogradska knjiga, Beograd.

Društvena korist

S obzirom na to da sintaksička dijalektologija nije ni u svijetu dovoljno razvijena, pružanje pomno pripremljenog i adekvatno obrazloženog modela prikupljanja, obrade i prezentiranja podataka na primjeru dijalekata iz cijele zemlje podignut će Bosnu i Hercegovinu kao državu na višu ljestvicu u naučnim, lingvističkim i dijalektološkim svjetskim krugovima.

Korištenje opreme

Na projektu će se koristiti oprema Instituta za jezik (računar, skener).