O Nama

Časopis Književni jezik jedan je od najstarijih lingvističkih časopisa u Bosni i Hercegovini. Naime, prije osnivanja Instituta za jezik u Sarajevu (1972) o jeziku su brinuli lingvisti okupljeni oko Instituta za savremeni jezik pri Višoj pedagoškoj školi u Sarajevu, koji je počeo s radom 29. aprila 1948. godine. Prvi broj njihova lingvističkog časopisa Pitanja savremenog književnog jezika, čiji je odgovorni urednik bio dr. Jovan Vuković, a članovi Odbora Midhat Šamić i Rihard Kuzmić, izišao je u julu 1949. godine. Percipirajući glavne probleme tadašnje nauke o jeziku, uredništvo se obraća javnosti sljedećim riječima: „Boriti se za pravilnost jezika, jasnost u izrazu, za što jednostavniji način izražavanja i u pisanju i u govoru; unostiti nove poglede u proučavanju jezičkih problema i posmatrati jezička fakta u međusobnoj povezanosti i u povezanosti s društvenim pojavama – to je posao koji će davati smjernice na putu kojim idemo u raspravljanju o aktuelnim problemima jezika; u istraživanju materijala, objašnjavanju pojava, u popularisanju znanja o jeziku, u diskusijama, pitanjima i odgovorima – u svemu tome tražićemo i iznalaziti forme rada – ne gubeći nikad iz vida kako, gdje i kad što u našem radu može biti od koristi savremenom kulturnom životu...“

Nakon ovoga časopisa, sljedeći lingvistički časopis u Bosni i Hercegovini postaje upravo Književni jezik. Nepovoljne društvene i ekonomske prilike, međutim, utjecale su na to da Književni jezik padne u samozatajni zaborav, iz kojega se sada pokušava otrgnuti. To je bio i jedan od vodećih motiva stručnoga kadra Instituta i redakcije časopisa – da se ponovno pokrene ono što je ranije predstavljalo sukus lingvističke misli u Bosni i Hercegovini.

Kao što je poznato, do 1992. godine Književni jezik pojavio se u dvadeset godišta (od 1972. godine), a neposredno pred sami rat dotada posljednji broj našao se u štampariji zbog čega nije objavljen sve do 1997. godine, iako na koricama toga broja stoji godina izdanja 1991, kada su članovi redakcije stavili svoj potpis za publikaciju. Nakon toga – 2003. godine Književni jezik počinje s ponovnim, nažalost neredovnim izlaženjem, koji je na duže vrijeme prekinut od 2007, kada je objavljen dosada posljednji broj ovoga glasila zaveden pod brojem 23/1.

Godine 2013. Naučno vijeće Instituta imenuje novu redakciju časopisa, nakon čega se stječu i materijalni uvjeti za publiciranje broja 24/1-2. Ovog puta, i članovi redakcije i stručni kadar Instituta, kao i svi uposlenici te brojni prijatelji Instituta koji su prije svega svojim prilozima preduprijedili obnavljanje Književnog jezika, ali i oni koji nisu krili svoje zadovoljstvo ponovnim pokretanjem, nadaju se da je neredovnost u izlaženju ovoga časopisa napokon prošlost.

Do ovoga broja Odsjek za južnoslovenske jezike i kasnije Odsjek za bosanski, hrvatski i srpski jezik Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu bio je zadužen da zajedno s Institutom priprema ovo glasilo, ali od ovoga izdanja zbog određenih administrativnih i tehničkih zapreka, Institut za jezik u Sarajevu samostalno priprema ovaj časopis, u saradnji s uistinu prijateljski naklonjenim vanjskim članovima redakcije i tehničkom podrškom administrativnog osoblja.

Težeći ka što kvalitetnijoj strukturnoj i profesionalnoj orijentaciju, novi brojevi Književnog jezika izlaze u redizajniranom obliku s novousvojenim logotipom, zajedno s drugim edicijama koje se pripremaju u Institutu za jezik. Pored toga, Književni jezik krenuo je ka međunarodnoj indeksaciji – već je indeksiran u bazi Central and Eastern Europe Online Library (C.E.E.O.L.), a radi se na priključenju u EBSCOhost, CrossRef te druge indeksne baze. Sada, s opravdanim optimizmom i nadom, nastavljamo tamo gdje je Institut stao, nadajući se naučno-stručnoj realizaciji zadane misije lingvističke nauke: humanističkog oplemenjivanja kulture i ljudskog duha prožetog njegovim bitkom – jezikom.