Ova knjiga tretira veoma tradicionalnu temu i naučni problem odnosa između jezika, s jedne strane, te kulture i društva, s druge strane. U njoj se prezentiraju neka od osnovnih pitanja iz povijesti kulturologije, ali posebno iz povijesti istraživanja suodnosa jezika, kulture i društva. Cilj knjige je dati što precizniju definiciju ili opis problema, zadataka i određenih spoznaja koji proizlazi iz istraživanja o čovjeku baziranih na njegovom jeziku i komunikaciji. Pri tome, insistira se na tome da je filologija, a posebno lingvistika, ne samo nezaobilazna nego i mnogo više od toga, temeljna naučna disciplina kojom se dolazi do spoznaja iz kulturne antropologije i etnologije.
Pored naglašavanja i pojašnjavanja povezanosti između istraživanja kulture i istraživanja jezika, na mnogo primjera predstavljene su i metode, dijelom isprobane i razrađene, dijelom u razvoju, najčešće na primjerima bosanskog i njemačkog jezika, čime se pokazuje i dokazuje njihova istraživačka efikasnost, ali daju i neka tumačenja pojedinih kulturnih zajednica do kojih dolazimo tim kulturno orijentiranim lingvističkim istraživanjima.
