JEZIK BOSANSKOHERCEGOVAČKIH PISACA XIX VIJEKA

Jezik bosanskohercegovačkih pisaca XIX vijeka (Lejla Nakaš: Jezik u književnom djelu Safvet-bega Bašagića, str. 9–156; Miloš Okuka: Jezik ‘književnih radova’ Nićifora Dučića, str. 157–236; Ibrahim Čedić: Jedan pogled na jezik književnih djela fra Grge Martića, str. 239–255), edicija Radovi, knjiga 16, Urednik: Ibrahim Čedić, Institut za jezik u Sarajevu, Sarajevo, 2003, 257 str.

U ovoj knjizi-zborniku objavljeni su radovi Lejle Nakaš (Jezik u književnom djelu Safvet-bega Bašagića), Miloša Okuke (Jezik ‘književnih radova’ Nićifora Dučića) i Ibrahima Čedića (Jedan pogled na jezik književnih djela fra Grge Martića). U redakcijskoj napomeni je istaknuto da rasvjetljavanje jezičkih praksi u XIX stoljeću pomaže u potpunijem razumijevanju današnje vrlo složene jezičke situacije u Bosni i Hercegovini.

Rad Lejle Nakaš Jezik u književnom djelu Safvet-bega Bašagićapokazuje koliko se u Bašagićevu životu i djelu ogleda vrijeme na prijelazu iz XIX u XX stoljeće, kao i u prve tri-četiri decenije XX stoljeća. Safvet-beg Bašagić (1870–1934) bio je pjesnik, prozaist, dramski pisac, urednik, prevodilac s orijentalnih jezika, politički djelatnik, pokretač mnogih kulturnih projekata u svome vremenu. U radu su ponuđene opservacije o “Izvorima Bašagićeva jezika” (naobrazba i utjecaji, društvenopolitički konteksti, Bašagićev i opći odnos prema jeziku i jezičkoj politici uopće), obrađeni su fonetski aspekti jezika ovoga autora: refleksi jata, prijevoj, nepostojano a, asimilacija i kontrakcija vokala, redukcija vokala, glas h, prelaženje l u o, jotovanja te druge glasovne promjene, morfologija, tvorba riječi, leksika, sintaksa, variranje jezičkoga izraza, modeli Bašagićevoga jezika u žanrovima (poezija, prozni tekstovi, eseji, drame, članci, kulturološke bilješke) itd.

U radu Jezik ‘književnih radova’ Nićifora Dučića Miloš Okuka u uvodnim napomenama konstatira da jezički procesi na južnoslavenskim prostorima svoju završnu fazu doživljavaju krajem XIX i početkom XX stoljeća. U tom vremenu djeluje i Nićifor Dučić (1849–1900), i to prvenstveno u srpskopravoslavnoj crkvenoj hijerarhiji. Fonološke, morfološke i sintaksičke osobine Dučićeva jezika Okuka ispituje “na osnovu ‘Književnih novina’ (KE) I–X”, i to “u odnosu na jezik Vuka Stefanovića Karadžića i predvukovske epohe, u odnosu na narodni jezik koji je podlogom književnojezičkom izrazu Dučićevu, u odnosu na jezičke postupke njegovih savremenika, kao i u odnosu na standardni jezik onoga i našega imena. Osnovne metode u ispitivanju jesu, dakle, historijskostandardološka i komparativna”.

U radu Ibrahima Čedića Jedan pogled na jezik književnih djela fra Grge Martića (1822–1905), bosanskog franjevca, pjesnika, prosvjetiteljskog misionara, izvršena je analiza Martićeva jezika “na probranim tekstovima iz ‘Osvetnika’ (GO), ‘Bijednog Novaka’ (GN) i ‘Zapamćenja’ (GZ)”, što govori da ovim nisu obuhvaćena sva djela fra Grge Martića. Pošto je bio porijeklom iz zapadne Hercegovine (Posušje), kod Martića su osjetne osobine ikavskih govora. Čedić se u ovoj studiji pozabavio Martićevom grafijom i ortografijom, fonologijom, morfologijom, sintaksom i leksikom te leksičkom dvostrukošću Martićeva književnog izraza.

Cijena 15,00 BAM